Kirijašenje je tradicionalno obiteljsko zanimanje koje se prenosilo iz generacije u generaciju, od oca na sina. Posebno se razvilo izgradnjom prve magistralne ceste Karoline 1732. godine i Lujzijane 1812. te kasnije i željeznice 1873. kada se povećava prijevoz roba, pa i drveta koje je trebalo izvući iz šume do stovarišta i utovarne stanice. Bio je to mukotrpan i težak cjelodnevni posao. Kirijaši (furmani) radili su u vrlo teškim uvjetima, bez obzira na vremenske uvjete i zimi kad je temperatura padala ispod –20 °C, odlazeći u sječine udaljene od naselja i do desetak kilometara. Hranili su se loše, noseći hranu sa sobom u šumu, a obroci su se najčešće sastojali od suhe hrane: kruha i palente, slanine i kapule, vode ili čaja i sl.
Gotovo nije bilo domaćinstva u Crnom Lugu koje nije posjedovalo konje i preživljavalo od šume i kirijašenja, a da bi zanimanje kirijaš-furman u potpunosti nestalo sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća.
„Furmanskim danom“ u Crnom Lugu nastoje se probuditi uspomene na nekadašnje šumske djelatnosti, život furmana, na običaje i obrte povezane s njihovom djelatnošću, ali i na druge seoske običaje.