Smeđi medvjed

Jeste li znali?

Ptice

Ukupno je na području Nacionalnog parka Risnjaka i njegovoj užoj okolici do sada zabilježeno 114...

Ris

Ris je vjerojatno najrjeđa i najskrivenija zvijer koja obitava u Europi. Samo rijetki lovci ili...

U Hrvatskoj živi smeđi medvjed (Ursus arctos), koji je kao i ostali medvjedi, sisavac iz reda zvijeri (Carnivora), porodice medvjeda (Ursidae), roda medvjed (Ursus). U Hrvatskoj smeđi medvjedi se pojavljivanju na ukupno oko 16000 km2, a od toga trajno borave na oko 10000 km2 pretežno šumovitog prostora u Dinaridima, i to u Gorskom kotaru i Lici, odnosno od Snježnika i Risnjaka preko Velike i Male Kapele do Plješevice i Velebita.

Veličina i tjelesna masa:

Medvjedi su najveći kopneni mesožderi. U Hrvatskoj odrasle ženke imaju prosječno 85 – 160 kg, a mužjaci 130 – 210 kg, s time da poneki primjerci dosegnu i 300 kg. Tijekom godine masa iste odrasle jedinke može odstupati u rasponu od preko jedne trećine: najveća je u kasnu jesen pred brloženje, a najmanja početkom ljeta odnosno krajem sezone parenja. Odrasle ženke su prosječno velike 150 cm i visoke 70 cm a mužjaci 180 cm i visoki 85 cm. U hodu medvjedi dodiruju tlo cijelim tabanima slično kao čovjek. Tako ostavljaju i trag koji nije sličan niti jednoj drugoj vrsti u našim staništima. Na prstima nogu su pandže koje su na prednjim nogama posebno dugačke (oko 5 do 6 cm) i snažne. Njima medvjed raskopava zemlju, trule panjeve i mravinjake, okreće kamenje, ubija i kida plijen. Za razliku od mačaka medvjed ne uvlači svoje pandže u mekuši. Zubalo ima sva obilježja zvijeri sa karakterističnim sjekutićima, očnjacima i deračima.

Boja:

Tijelo je pokriveno dugom dlakom i gustom poddlakom. Ljeti je poddlaka dosta rjeđa nego zimi. Boja dlake je pretežito smeđa, s time da je po hrptu često tamnija pa i crna. Vršci dugih dlaka mogu biti svjetlo sivi. Poneke jedinke su ravnomjerno smeđe poput boje čokolade. Uzimajući u obzir raspon boja krzna smeđih medvjeda u kojem preteže smeđa boja ovdje se zalažemo za naziv vrste smeđi medvjed. Mladi mogu imati svijetla područja na vratu, poput ogrlice.

Prehrana:

Kada neka životinja spada među zvijeri to znači da ima tjelesna obilježja koja joj omogućuju hvatanje i savladavanje plijena, te da se hrani mesom tog plijena, odnosno da je čisti mesožder. Naš smeđi medvjed ima očnjake, pa i sjekutiće i derače pravih zvijeri, a i pandže na prstima prednjih nogu su moćno oružje. Isto mu je tako i želudac jednostavan i crijevo kratko kao u vuka. Jedino ima kutnjake šire i ravnije nego druge zvijeri. Paradoks je da smeđi medvjed do 95% svojih prehrambenih potreba zadovoljava biljnom hranom. Prilagodba na biljnu hranu omogućila je medvjedu postizanje izuzetnih tjelesnih dimenzija, jer da se hrani isključivo mesom jednostavno ne bi u ovom podneblju imao dovoljno hrane. S druge strane, sa probavnim sustavom mesoždera, medvjed razmjerno slabo probavlja biljnu hranu, zato ju treba jesti u velikim količinama, a velik dio progutanih sjemenki prođe kroz medvjeđi probavni trakt neoštećeno. Tako medvjed predstavlja vrijednog raznosača sjemenki putem svog izmeta.

Udio od 5% životinjskih bjelančevina u hrani medvjeda sastoji se uglavnom od beskralješnjaka i lešina većih životinja. Od biljne hrane u proljeće i ljeti dominiraju zeljaste biljke i trave, ljeti se pridružuju razni mekani plodovi, a u jesen i plod bukve kao glavna hrana za prikupljanje zimskih zaliha potkožne masti.

Izmet poprima vrlo različit oblik, konzistenciju i boju ovisno o konzumiranoj hrani. Ipak se po njegovoj veličini i najčešće po aromatičnom mirisu može lako razlikovati od izmeta ostalih životinjskih vrsta. Ponekad može mekani izmet divlje svinje nalikovati na medvjeđi ali u svinje se ne nalaze dijelovi slabo probavljene hrane i nema prepoznatljivog mirisa.

Zimski san

Tijekom studenog medvjed priprema brlog. U našim područjima većina brloga je u manjim šupljinama stijena koje medvjed kopanjem prilagodi svojim potrebama. Samo oko 10% brloga je među žilama korijenja velikih stabala, a isto toliko i na otvorenom, odnosno pod krošnjama crnogoričnih stabala. U brlogu medvjed pripremi ugodan ležaj od suhe trave, lišća ili grančica. Ipak pojedine se jedinke mogu naći aktivne tijekom cijele zime. Ako bude uznemiren i istjeran iz brloga on dolazi u oskudicu tjelesne energije, te ukoliko nije bio od jeseni izdašno potkožen slojem masti teško mu je dočekati proljeće. Slabo pripremljeni u zimu obično ulaze mlađi medvjedi u dobi od 2 godine kada po prvi puta zimuju sami, odnosno bez majke. Tome pogoduje i klimatska situacija u Hrvatskoj gdje često tijekom zime dolazi do toplijih razdoblja, odnosno snježni pokrivač bar u dijelu staništa nije trajan.

Medvjed u brlogu zapada u zimski san (hibernaciju), te  ne jede i ne pije preko 3 mjeseca. Također ne urinira, ne defecira, ne gubi minerale iz kostiju. Ta sposobnost «isključivanja» metabolizma stalni je predmet divljenja, priželjkivanja i, naravno, istraživanja.

Razmnožavanje

Medvjedi se pare u razdoblju od kraja svibnja do polovine srpnja. Mužjaci tada prelaze velike udaljenosti, međusobno se bore ako se nađu uz istu ženku, a svaki se trudi oploditi više njih. Također se i ženka može u jednoj sezoni pariti s više mužjaka, pa je moguće da svi mladunci iz jednog legla i ne budu od istog oca. Zametak u maternici ima odloženi razvoj odnosno implantaciju, te se najveći dio njegova razvoja odvija u zadnja 3 mjeseca trudnoće koja ukupno traje oko 7 mjeseci.

Medvjedići se rađaju kad gotovo niti jedna druga vrsta ne donosi mlade na svijet, odnosno u sredini zime, za vrijeme brloženja. Gravidne ženke imaju najdulje i najstabilnije zimsko mirovanje za vrijeme kojeg, u pravilu u prvoj polovini siječnja, rađaju 1 do 4 mladunčeta mase samo oko 350 g. Medvjedići se rađaju slijepi i bez dlake. Među placentalnim sisavcima nema majke koje rađa potomke toliko manje od nje: u medvjeda je to samo oko 0.3% mase majke.. Medvjedica grije potomke neposredno svojim tijelom i hrani ih izuzetno kvalitetnim mlijekom sa oko 22% masti i 12% bjelančevina. To mlijeko u životinjskom svijetu usporedivo je samo sa mlijekom tuljana. Život tek rođenih medvjedića ovisi o majci koja ih grije i hrani tim koncentriranim mlijekom. Ne zaboravimo da ona sve to vrijeme ništa ne jede niti ne pije. Sve svoje energetske potrebe kao i proizvodnju tog kaloričnog mlijeka podmiruje od zalihe potkožne masti prikupljene prošle jeseni. Ipak najveća pogibelj prijeti novorođenim medvjedima dok su u vrijeme najveće zime u brlogu.

Ako zbog uznemiravanja majka mora napustiti brlog mladunčad neminovno ugiba, jer ju ne može slijediti. Zabilježeni su, u takvim situacijama, pokušaji majke da u zubima prenese bar jednog medvjedića, međutim, budući da ga tako ne može nositi daleko, niti usred zime pripremiti novi brlog, nema izgleda niti za njegovo preživljavanje. Poznato je da skoro svake zime određeni broj medvjeđih legala u Hrvatskoj strada zbog uznemiravanja brloga. Na hranjivom majčinom mlijeku medvjedići do početka travnja dovoljno narastu da mogu napustiti brlog i slijediti majku u potrazi za hranom.

S majkom provedu cijelu prvu godinu života i sljedeću zimu u brlogu, a odvajaju se u dobi od oko 1.5 godine kada se majka u svibnju i lipnju ponovo pari. Ponekad će nakon parenja majka dopuštati lanjskim mladuncima da ju slijede do jeseni kada se povlači u zasebni brlog gdje će roditi novo leglo. Medvjedi koji žive u sjevernijim krajevima našeg planeta provode s majkom 2.5 pa i 3.5 godine života, pa je time i broj rođenih po jednoj ženki tamo znatno manji. Naši medvjedi spolno su zreli u dobi od 3 do 4 godine, a u prirodi mogu doživjeti 10 do 20 godina.

Skip to content