Šuma bukve i jele (Abieti-Fagetum dinaricum Treg. 1957.)

Ovoj zajednici pripada najveći dio površine NP-a. Mješovite sastojine bukve i jele daju glavni fizionomski pečat toj fitocenozi. Smreka, gorski javor i brijest zastupljeni su pojedinačno.

Razvedeni reljef uvjetovao je pojavu niza stanišnih varijanti koji se odlikuju specifičnim mikroklimatskim režimom, tipom tla, a to se odražava i u specifičnom florističkom sastavu. Tako je na plitkim rendzinama povrh dolomita razvijen facijes kukurijeka (fac. Helleborus macranthus), na stjenovitim površinama facijes milave (fac. Calamagrostis varia i C. arundinacea). Tla bogata hranjivima karakteriziraju biljke: Athyrium filix femina, Sambucus nigra, Impatiens noli-tangere i dr., a na dubokim lesiviranim tlima s kiselim humusom: Galium scabrum, Maianthemum bifolium i dr.

Osim stare površine NP-a gdje ova zajednica zauzima najveći dio površine, ona zauzima područje Kalička, Rebra, Mašenička, Strmca, te rubove NP-a uz vrhove Police-Peć-Zajčji vrh. Također ona zauzima sjeveroistočne, istočne i jugoistočne padine masiva Snježnika do 1200 m.n.v.

Šuma jele i smreke s milavom (Calamagrostio-Abietetum Ht. 1950.; Calamagrostio-Piceetum abietis Bert. 1975.)

Ova je šumska zajednica poznata po nazivu „Šuma jele na kamenim blokovima“ što vjerno odražava sliku njezinog staništa. U širokom prostranstvu bukovo-jelovih šuma lako se uoče tamne površine crnogorice prošarane bijelim stijenema. Ovu zajednicu nalazimo i unutar pretplaninske šume bukve. Značajne sastojine ove zajednice nalaze se u Kaličku i Bijelim stijenama.

Plitke organogene i organo-mineralne crnice prekrivene su tepisima raznovrsnih mahovina. Među karakterističnim vrstama obilno je zastupljena trava milava, zatim Valeriana tripteris, Atragena alpina, a od pratilaca: Vaccinium myrtillus, Asarum europaeum, i dr.

Sloj grmlja nije obilan no ističe se raznovrsnošću: Rubus idaeus, Lonicera nigra, Lonicera xylosteum, Daphne mezereum i dr.

Gorska šuma smreke s pavlovcem (Aremonio-Piceetum abietis Ht. 1950.)

Tipično stanište ove zajednice je hladna, vlažna udolina Lazac koja se pruža između Risnjaka i Snježnika. Po učešću u sloju drveća na prvom je mjestu smreka, zatim jela, a znatno manje gorski javor i bukva. I ova zajednica se ističe bujnim slojem mahovine. Indikatori ove zajednice su borovnica (Vaccinium myrtillus), brusnica (Vaccinium vitis idaea), Veronica officinalis, Luzula sylvatica, Listera cordata i dr. U sloju grmlja nailazimo uglavnom Sorbus aucuparia, Rosa pendulina, Lonicera nigra i dr. 

Šuma jele s rebračom (Blechno-abietetum Ht. 1950.)

Ova zajednica zauzima manje površine doline Leske, a u proširenom dijelu također manje površine se nalaze oko sela Krašičevica, Okrug, Plajzi i Biljevina.

Ta je zajednica vezana za silikatnu podlogu, kisela smeđa i podzolasta tla povrh glinenih pješčenjaka i konglomerata.

Jela i smreka u toj vlažnoj i acidofitnoj sredini se veoma uspješno podmlađuju. Pored jele i smreke u sloju grmlja su zastupljeni: Coryllus avellana, Sorbus aucuparia, Daphne mezereum itd.

U prizemnom rašću  pored rebrača (Blechnum spicant) po kojoj je zajednica nazvana dolaze: Galium scabrum, Luzula spinosa, Maianthemum bifolium, Hierucium murorum i dr.

Pretplaninska šuma bukve s ureznicom (Homogino alpinae-Fagetum sylvaticae Ht. 1938.)

Iznad bukovo-jelovih šuma diže se uži pojas pretplaninske šume bukve koji poput vijenca obuhvaća glavno bilo Risnjaka. Istočno se izdvaja još jedna mala oaza grebenom Malog i Velikog Bukovca, te u masivu Snježnik-Guslica-Planina u visinskom pojasu od oko 1200 m.n.v. do pojavljivanja klekovine i planinskih rudina.

Kako je nadmorska visina sve veća, debla su sve kraća, a na strmim padinama su sabljastog pridanka kojeg je oblikovalo dugo ležanje debelih naslaga snijega. Na gornjoj granici prelazi u neprohodnu šikaru grmolikog oblika, te tvori posebnu asocijaciju (Fagetum croaticum subalpinum fruticosum).

Pored bukve, karakteristično je učešće gorskog javora. U sloju grmlja zastupljene su vrste: Sorbus aucuparia, Rosa pendulina, Lonicera nigra, Lonicera alpigena, Rubus idaeus i dr.

U sloju prizemnog rašća nailazimo na čitav niz biljaka: Polygonatum verticillatum, Adenostyles alliaria, Urtica dioica, Cardamine trifolia, Saxifraga rotundfoliae, Allium ursinum i dr.

Pretplaninska šuma smreke s čopocem (Listero-Piceetum abietis Ht. 1938.)

Teren između bila Risnjaka, Velikog i Malog Bukovca, te sjeveroistočno od vrha Snježnika obiluje dubokim ponikvama, vrtačama koje zauzimaju sastojine pretplaninske šume smreke. To su tipična mrazišta u kojima se duže vrijeme zadržavaju naslage zaleđenog snijega. Za ta je staništa karakterističan ekotip smreke uske krošnje i tankih, prema zemlji povijenih grana.

Tlo je prekriveno mahovinom, a u dnu pojedinih vrtača nalazimo dublje naslage maha tresetara (Sphagnum sp.). Obilno su zastupljeni polugrmovi borovnica, brusnica, kupina i malina te niz acidofitnih indikatora: Maianthemum bifolium, Cardamine trifolia, Dryopteris dilatata i dr.

Sastojine pretplaninske šume smreke često su razbijenog sklopa pa se dopunjavaju grmljaci velelisne vrbe (Salix grandifolia), maline, jarebike, crvene bazge i kozokrvine.

Klekovina bora s kozokrvinom (Lonicero-Pinetum mugi Ht. 1938.)

Klekovina bora krivulja predstavlja osebujnu zajednicu uvjetovanu oštrim klimatskim prilikama u pretplaninskom pojasu.

Dok je u risnjačkom masivu više razvijena i sačuvana klekovina bora, a mnogo su manje zastupljene planinske rudine, obrnuta je situacija na vrhovima Snježnik-Međuvrhi. Zbog svoje velike protuerozijske uloge, klekovina (Pinus mugo) je zaštićena Zakonom o zaštiti prirode kao zaštićena biljna vrsta.

U tim teško prohodnim gustišima klekovine nađe se i po koja kržljava smreka, jarebika, mukinja, ribizla, velelisna vrba, ruža i dlakava sleč.

U sloju prizemnog rašća dominiraju borovnica, brusnica, bekica i dr., dok u nizu pratilica nailazimo na: Oxalis acetosella, Anemone nemorosa, Polygonatum verticillatum, Senecio nemorensis i dr. 

Šikara velelisne vrbe (Salicetum grandifoliae Ht. 1938.)

U graničnom pojasu šume i planinskih rudina nalazimo šikare velelisne vrbe koje se javljaju i u progalama sastojina pretplaninske šume smreke ili u planinskim vrištinama. Te su šikare s obzirom na vrste grmlja i prizemnog rašća građene poput sastojina bora krivulja.

Brdska bukova šuma s mrtvom koprivom (Lamio orvale-Fagetum sylvaticae Ht. 1938.)

Gorska šuma bukve predstavlja klimazonalnu zajednicu u nižem području NP-a. Razvijena je na vapnencu u visinskoj zoni 450-700 m.n.v. u dolini Krašićevice i Sušice, oko izvora Kupe, s desne strane Kupe iznad sela Kupari, te na zapadnim padinama Polakovca i Špičastog vrha te na padinama brda Dimovca.

To je uglavnom čista bukova šuma, bez ili s neznatnom primjesom jele, a od ostalog drveća nalazimo npr. gorski javor.

Sloj grmlja je slabije razvijen i zastupljen na primjer lijeskom, dok u sloju niskog rašća nalazimo veći broj biljaka: Cardamine bulbifera, Omphalodes verna, Lamium orvala, Sanicula europaea, Satureia grandiflora i dr.

Šuma crnog graba s risjem (Erico-Ostryetum Ht. 1959.)

U pojasu gorske šume bukve nalazi se na strmim dolomitnim padinama u dolini Sušice, te iznad izvora Kupe, šuma crnjuše i crnog graba. To su termofilne šumice ili šikare koje obrastaju pretežno prisojne ekspozicije ili imaju reliktni značaj.

Budući obrastaju najstrmije padine imaju veliko zaštitno i protuerozijsko značenje. Od drveća su najzastupljeniji: crni grab, crni jasen, mukinja i javor gluhač. Stabla bukve i jele se nalaze pojedinačno i obično su oslabljenog vitaliteta.

U sloju grmlja zastupljeni su: kruščica (Amelanchier ovalis), drijena (Cornus mas), ruja (Cottinus coggygria) i dr.

Sloj prizemnog rašća je obilno razvijen te nalazimo crnjušu, krestušac, sivi lavlji zub (Leontodon incanus) i dr.

Šuma crnog graba i bukve (Ostryo-Fagetum sylvaticae Wraber 1950.)

Šuma crnog graba i bukve raste na strmim padinama zapadnih obronaka Dimovca i Strme rebri do visine od oko 600 m.n.v. a manje površine nalaze se na strmim obroncima Sušice gdje se izmjenjuju sa šumom crnjuše i crnog graba.

Šuma crnog graba i bukve, te šuma crnjuše i crnog graba rastu na sličnim staništima i izmjenjuju se na terenu, ali šuma crnog graba i bukve zauzima nešto hladnija i vlažnija staništa.

Šuma bukve s rebračom (Blechno-Fagetum sylvaticae Ht. 1950.)

Izrazito acidofilna šuma bukve s rebračom razvila se na silikatnoj podlozi na kiselim tlima u dolini potoka Krašićevica kod sela Podgrič, ispod sela Živci, a manja površina nalazi se iznad Hrvatskog.

Prema florističkom sastavu, to su čiste bukove sastojine s vrlo oskudnim slojem grmlja, ali s obilnijim prizemnim slojem u kojem dominiraju acidofilne vrste. Od prizemnog rašća ističu se npr. rebrača (Blechnum spicant), bekice (Luzula sp.), vrijes (Calluna vulgaris), runjika (Hieracium murorum), a također su obilne mahovine. Oko sela i zaselaka šumske površine obrasle ovom zajednicom su većim dijelom iskrčene i pretvorene u vrištine.

Poplavna šuma sive vrbe (Salicetum incanae Hag, 1916.)

U poplavnom području proširenog korita rijeke Kupe nalaze se između izvora Kupe i sela Kupari sastojine sive vrbe. U ovoj šumi razvijeni su tipični elementi poplavnih šuma, pa se tako upotpunjavaju mozaik šumskih staništa i šumskih zajednica u Parku.

Šuma crne i bijele johe (Alnetum glutinoso-incanae Br.-Bl. 1915.)

Zajednica je fragmentarno razvijena na vlažnim staništima. Crna joha se nalazi na provlažnim mjestima, a bijela je vezana na poplavno područje porječja Kupe i njenih pritoka.