Područje Risnjaka je i tijekom povijesti i danas životni prostor smeđeg medvjeda (Ursus arctos), vuka (Canis lupus) i risa (Lynx lynx). Ove vrste ovise o velikim mirnim prostranstvima koja ne uznemiravaju ljudi, kao i o brojnim životinjama koje predstavljaju njihovu tipičnu lovinu.
Broj divokoza (Rupicapra rupicapra) opada i njihovo ponovno uvođenje u prirodu (reintrodukcija) jedan je od akcijskih planova u okviru Plana upravljanja.
Populacija običnih jelena (Cervus elaphus) i srna (Capreolus capreolus) je premala za kapacitet staništa. Prisutna je i divlja svinja (Sus scrofa) čija je populacija stabilna.
Ris
Ris je vjerojatno najrjeđa i najskrivenija zvijer koja obitava u Europi. Samo rijetki lovci ili prirodoznanci pronalaze tragove risa ili samu životinju. Risa ima tako malo da ga se rijetko vidi i njegova se prisutnost često previdi. Međutim, ris predstavlja važnu kariku prehrambenog lanca u ekosustavu Risnjaka. Osim toga, ris je također kumovao imenu Nacionalnog parka.
Risnjak je trenutno jedno od rijetkih ključnih područja Hrvatske za opstanak risa. U Europi je teško pronaći velike neiskorištene planinske šume što Nacionalni park Risnjak i njegovu okolinu čini jednim od posljednjih utočišta velikih zvijeri Europe.
Vuk
Procjenjuje se da danas u Hrvatskoj živi ukupno 160 do 210 vukova. Vuk je naveden kao ugrožena vrsta na Crvenom popisu IUCN-a i zakonom je zabranjen njegov lov. Glavna staništa vukova u Hrvatskoj su krški ekosustavi koji se nalaze u Gorskom kotaru, Lici i Dalmaciji, gdje živi većina vučje populacije. Kroz LIFE Projekt zaštite i upravljanja vukovima u Hrvatskoj u Nacionalnom parku Risnjak i oko njega stalno se putem radio-telemetrije prate dva vučja čopora (Risnjački čopor i Snježnički čopor).
Smeđi medvjed
Smeđi medvjedi se u Hrvatskoj istražuju naročito u predjelu oko Nacionalnog parka Risnjak i to od 80-tih godina prošlog stoljeća. Tipično obitavalište svakog pojedinog medvjeda veće je od prostora Nacionalnog parka, što znači da je za očuvanje medvjeda i ostalih velikih zvijeri granica Nacionalnog parka premala.
Utjecajno područje od najmanje 500 m oko granica Nacionalnog parka mora se strogo primijeniti, jer brojna lovišta u okolici pokušavaju namamiti medvjede iz prostora Nacionalnog parka do hranilišta koja se nalaze u njegovoj neposrednoj blizini.
