Najviši zapadni i sjeverozapadni dio obuhvaćaju vrhovi masiva Risnjaka i Snježnika, središnji i jugoistočni dio obuhvaća krška zaravan, a sjeverni dolina rijeke Kupe s bujičnim vodotocima Krašićevica i Sušica.
Na cijelom području dominira hrbat Risnjaka, koji je približno dinarskog smjera pružanja (SSZ-JJI). Najviši vrh Veliki Risnjak (1 528) ujedno je i najviša kota zapadnog dijela Gorskog kotara. Sjeverni Mali Risnjak (1 428) i južni Mali Risnjak (1 446) također su dominantni vrhovi na hrptu Risnjaka. Pored njih, susreće se cijeli splet vrhova viših od 1 400 metara.
Na Snježniku
Osobito su slikovite bjeličaste litice Velikog Risnjaka koje se vertikalno izdižu nekoliko desetaka metara. Na ogoljenim stijenama vidljive su rebraste škrape nastale korozijskim radom kišnice. Ta je pojava jedna od najbolje izraženih u sjeverozapadnom dijelu Dinarskog krša. Krški reljef izraženiji je na lokacijama gdje dominira vapnenačka stijenska masa. Tako je vidljiva razlika u okršenosti između Velikog Risnjaka, kojeg izgrađuju srednjojurski vapnenci s prislojcima dolomita i Malog Južnog Risnjaka gdje su na površini vidljivi donjojurski tamniji dolomiti i vapnenci.
Hrpti Snježnika i Risnjaka odvojeni su krškom udolinom koja se spušta od jugoistoka prema livadama Lazca na sjeverozapadu. Tu je osobito izražena raznolikost između vapnenačke i dolomitne podloge. Na vapnencima je mikroreljef obilježen brojnim dubokim škrapama i grotama, a na dolomitima je zaravnjen zbog izraženijeg mehaničkog raspadanja i potpuno prekriven travama.
Prema jugoistoku, nasuprot vrhovima Risnjaka, vidljiv je brežuljkast reljef obilježen brojnim ponikvama. Viljska ponikva osobito se ističe dubinom od 200 metara. U blizini se nalazi još jedan geomorfološki fenomen Medvjeđa vrata, oblikovan u gornjotrijaskim dolomitima, koji za razliku od jurskih stijena imaju specifičan oblik površinskog raspadanja.
Krška zaravan smještena je istočno od hrbata Risnjaka i obuhvaća područje Smrekovca, Bukovca i Bijelih stijena. Zaravan se proteže prema sjeveru i istoku gdje je presjeca dolina Kupe. Zaravan je na približnoj nadmorskoj visini od tisuću metara. Rijetki su viši vrhovi Veliki Bukovac (1 266), Mali Bukovac (1 062), Bijele stijene (1 154) i Javorov vrh (1 083). Zaravan obilježavaju brojne ponikve impozantnih dimenzija i jame velikih dubina.
Dolina Kupe
Prema istoku se zaravan spušta do Leske, Bijele Vodice i Crnog Luga. U ovome dijelu prevladava blago valovit do zaravnjen reljef. Raspadanjem stijena stvoreno je pjeskovito-glinovito tlo slabije propusnosti što omogućuje površinske tokove po jarugama u predjelima Leska i Bijela Vodica u razdobljima intenzivnih padalina.
Sjeverni, relativno uski teritorij nacionalnog parka obilježava posebna geomorfološka cjelina-dolina od izvora Kupe do utoka Čabranke. Ona počinje kod Biljevine, na rubu krške zaravni. Više jaruga spaja se u dolinu potoka Krašićevica koji se spušta do izvora Kupe na 321 metar nadmorske visine.
Vrelo Kupe nalazi se podno sto metara visoke litice Kupičkog vrha. Nizvodno, lijeva (zapadna) i desna (istočna) strana doline geomorfološki su vrlo različite. Na lijevoj strani prevladavaju slabopropusne stijene, podložne intenzivnom spiranju. Najduža i morfološki najmarkantnija je Sušica čiji pritoci počinju podno Gerova. Desni bok doline Kupe oblikovan je u karbonatnim stijenama donjojurske starosti. Padine povrh doline su vrlo strme a dno doline je zaravnjeno. Oko korita Kupe se nalaze veće količine šljunkovito-pjeskovitih aluvijalnih naslaga.
