Iako možda većini javnosti nije poznat kao njegovi veći srodnici – lav, tigar ili jaguar – ris zaslužuje jednaku pažnju, kako zbog važnosti u ekološkom sustavu, tako zbog ugroženosti i iznimne ljepote.
Rod ris (Lynx) obuhvaća četiri vrste, a po sistematici spada u red zvijeri (Carnivora), porodicu mačaka (Felidae), potporodicu pravih mačaka (Felinae). Dva pripadnika roda ris žive u Sjevernoj Americi – kanadski (Lynx canadensis) i crveni ris (Lynx rufus), te dva u Europi – iberijski (Lynx pardinus) i euroazijski ris (Lynx lynx). Euroazijski ris prisutan je u središnjoj Aziji i Rusiji, dok u Europi nastanjuje područje Skandinavije, Finske, Baltika i Karpata, a postoji i nekoliko izoliranih populacija u zapadnoj i jugozapadnoj Europi.
U Hrvatskoj se aktualnim staništem euroazijskog risa drže šumovita brdsko-planinska područja Dinarida, od hrvatsko – slovenske granice na sjeverozapadu do granice s Bosnom i Hercegovinom na jugoistoku. Važno je napomenuti da risovi koji žive u Hrvatskoj nisu izolirani, već čine jednu cjelinu – Dinarsku populaciju – s onima iz Slovenije i Bosne i Hercegovine.
Euroazijski ris najveća je vrsta risa. Prosječna masa odraslih mužjaka u Hrvatskoj je 21 kg, dok su ženke nešto lakše – prosječno 18 kg. Općenito risovi imaju između 15 i 30 kg. Mačje tijelo dužine od oko 1 m prekriveno je karakterističnim pjegastim uzorkom, dok je kratak rep, dugačak do 20 cm, na vrhu prekriven crnom dlakom. Karakteristično tjelesno obilježje ove vrste izraženi su čuperci na ušima.
Ris živi samotno i teritorijalna je vrsta, što znači da svaka jedinka živi sama na određenom području koje se jedino u rubnim dijelovima preklapa s područjem druge jedinke. Risu je za opstanak neophodno prostrano i mirno stanište, koje mu pruža zaklon i hranu. Veličina teritorija pojedine životinje ovisi o kvaliteti staništa u kojem živi – u Europi je to prosječno 260 km2 za mužjake i 170 km2 za ženke. Jedinke suprotnog spola druže se jedino u vrijeme parenja, tijekom veljače i ožujka. Mladi dolaze na svijet u svibnju ili lipnju, a u leglu ih najčešće ima dvoje, vrlo rijetko do četiri. Majka se za mladunce brine do sljedeće sezone parenja, kada oni napuštaju njen teritorij i počinju samostalan život. Podaci iz literature pokazuju da mogu preživjeti do 18 godina, no u prirodi nažalost uglavnom stradaju u prvim godinama života. Iznimno je visoka smrtnost mladunčadi do 1. godine života – oko 50%.
Ris je visoko specijalizirani predator. Njegov glavni plijen su parnoprstaši, kao što su srna, jelen i divokoza, no hrani se i manjim životinjama. U dinarskim šumama su, u vrijeme njihova izobilja, i puhovi bili važan dio prehrane risa. Lovi prikradanjem, nije ustrajan trkač i ne goni plijen duže od 50 m. Ukoliko ulovi krupniju životinju, poput srne koja je najvažniji plijen risa u Hrvatskoj, ne može ga pojesti odjednom već ostatke sakrije lišćem i zemljom te se njima hrani više dana. No, često mu ostale životinje, poput medvjeda, lisice ili vrane, pojedu plijen pa mora ponovno u lov. Čovjeka nikada ne napada i zapravo ga je vrlo teško uopće i susresti u prirodi. Ponekad napada domaće životinje, no u Hrvatskoj su ti napadi rijetkost, posljednjih petnaestak godina bilježi se eventualno jedan do dva slučaja godišnje.
Upravo činjenica da je predator, tj. da se hrani životinjskim vrstama koje su ekonomski važne čovjeku, bitno je utjecala na opstanak risa.
Tijekom 19. stoljeća ris je nestao iz većine staništa u zapadnoj Europi. Glavnim uzrokom smatra se proganjanje od strane čovjeka, no važan je bio i utjecaj gubitka staništa te pad brojnosti plijena. Istraživanja pokazuju da bi u takvoj situaciji gubitak samo par reproduktivnih ženki mogao dovesti do izumiranja. Glavnim uzrocima pada brojnosti drže se nedostatak plijena i smrtnost uzrokovana ljudskim aktivnostima. Mogući utjecaj gubitka genetske raznolikosti zbog parenja u srodstvu, koje oslabljuje sposobnost preživljavanja promjena u okolišu, npr. pojavu novih bolesti, još se istražuje.
Euroazijski ris je u Hrvatskoj i Europi ugrožena vrsta. U Hrvatskoj je zaštićena temeljem Zakona o zaštiti prirode i Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim, te mnogim međunarodnim ugovorima i konvencijama (Konvencija o biološkoj raznolikosti, Bernska, CITES…).
Rasprostanjenost, brojnost i status
Ris je stalno prisutan na području Gorskog kotara, Like te Istre, a povremeno se javlja od Rijeke do Južnog Velebita u uskom obalnom pojasu, na području Dalmatinske zagore te oko Zdihova, Ribnika i Bosiljeva.
